Gospodar i rob

Ropstvo obično asocira na neka prošla vremena kad su se ljudi tretirali kao roba koja se kupuje, prodaje ili čak uništava po volji i potrebi. Sistem vrijednosti se srećom promijenio, ali se nažalost nije promijenio do te mjere da ropstvo postane samo dio daleke i sramotne prošlosti. Kako god, u današnje vrijeme ropstvo je strogo osuđivano, a ako negdje i postoji uglavnom se krije. Međutim, ovaj tip ropstva, kakav ljudima uglavnom prvi pada na pamet, je ustvari fizički oblik. To je situacija gdje nekakav gospodar zarobljava tijelo osobe ograničavajući joj kretanje, ponašanje i svako drugo djelovanje. On taj cilj može pokušati ostvariti silom, prijetnjom i maltretiranjem. Ipak, ukoliko želi zarobiti um, potrebno je imati jedan drugačiji pristup.

Jedini način da se čovjekov um zarobi, tačnije da mu se nametne mišljenje, samim tim i stavovi, te uvjerenja, jeste da ga se izmanipuliše na način da on uopšte ne bude svjestan da mu je um zarobljen. Tačnije, jedini način je da ga se navede da zarobi sam sebe. Jer čovjek čim postane svjestan da je u takvom obliku ropstva, on istog trena traži način da se oslobodi i s obzirom da jedino on istinski vlada svojim umom, u tome po pravilu uspijeva. Današnji umni robovi ne provode vrijeme tražeći načine i kujući planove da se oslobode jer oni čak i ne znaju da su zarobljeni. Istog trena kad bi postali svjesni svoje pozicije, oslobodili bi se.

Prirodno stanje je sloboda i zbog toga joj čovjek po pravilu teži. Ako se njim nekako uspije izmanipulisati i sloboda mu se predstaviti nečim što nije, ustvari nečim što je ropstvo on će živjeti to ropstvo misleći da je slobodan.

Čovjek čije je tijelo zarobljeno svjestan je svog stanja i položaja. On zna da mu nešto izvana, u ovom slučaju drugo ljudsko biće, zabranjuje izlaz iz kuće ili s imanja, ali svejedno ne uspijeva da promijeni to stanje. Međutim, čovjek ima poptunu kontrolu nad umom i čim postane svjestan da je u okovima, on te okove razbija.

U modernom svijetu čovjek se ne mora držati u fizičkom ropstvu, tačnije njegovo tijelo ne mora nužno biti zarobljeno jer ako mu je zarobljen um, onda je zarobljeno i tijelo. Takav čovjek neće ni tražiti način da se izbavi jer već smatra da je izbavljen. S ozbirom na razvijenost tehnologije i uređenst sistema zvanog država, manipulacija stavovima je dovedena skoro do savršenstva. Ljudi su joj izloženi od samog rođenja, najčešće putem roditelja koji su joj i sami od davnih dana izloženi.

Na taj način stvaraju se uvjerenja koja diktiraju čitav čovjekov život. Naravno, diktiraju ga tako da mu ne bude dobro i da on prihvati kako se problemi javljaju spontano i kako je život nastao slučajno i da je slučajnost sve što se dešava, zbog čega čovjek živi život osakaćen dobrog dijela vlastitog potencijala.

Postoje brojni načini da se zarobi tijelo, ali da se zarobi um način je samo jedan - da zarobi sam sebe. Treba ga uvjeriti da nije zarobljen, tačnije izbrisati mu svijest ili ga udaljiti od svijesti o tome. To se radi plasiranjem informacija koje ga udaljavaju od istine. Te informacije ne moraju nužno biti lažne. Dovoljno je samo da ne spominju ono što bi čovjeka moglo dovesti do spoznaje da ‘ne misli svojom glavom’.

Još iz starog Rima važi ono da narodu treba samo hljeba i igara. Kratkoročan užitak umjesto dugoročnog blagostanja. Skretanje pažnje na nebitno kako bi se bitno zanemarilo. Naradno da hrana nije nešto nebitno, ali kad su ljudi dovedeni u siromaštvo i očaj (u kojem većina ljudi na planeti na ovaj ili onaj način živi), hrana im je glavni prioritet, a kad su siti, onda im treba zabave da zaborave da vrijeme prolazi. Za to vrijeme, oni koji njima vladaju mogu kovati zavjere koje bi svjestan narod primijetio i čemu bi se suprotstavio.

Upravo se to dešava i danas gdje se ljudi obasipaju informacijama koje u najmanju ruku ne služe ničemu, dok se istovremeno izbjegava sve ono što bi čovjeka moglo navesti da uopšte dovede u pitanje porijeklo svojih stavova. Čovjek je doveden do te tačke kad ga savjet da preispita porijeklo stavova vrijeđa. Da stvar bude još idealnija (iz perpsektive manipulatora, naravno), oni koji šire tu propagandu i informacijama udaljavaju ljude od istine (mediji, škole, filmovi, knjige, muzika, politika itd.) često su već i sami zarobljeni i žive u kutiji uvjerenja koja su im nametnuta kroz odrastanje bez da ih ijednom propitaju jer im to niko nije rekao. Tako imamo samozarobljene robove koji pomažu drugima da također zarobe sebe.

Srećom, postoje tu i tamo neki Spartaci koji dižu pobune istupajući ih začaranog kruga. Naravno, po dominantnom narativu oni su paranoični i mentalno poremećeni. Možda i jesu, ali hajde prvo da barem zakoračimo na stazu ispitivanja porijekla vlastitih uvjerenja pa da onda vidimo. Odakle ideja da se ljudi trebaju mrziti zbog različitih duhovnih praksi? Odakle ideja da boja kože čini čovjeka lošim? Odakle ideja da je nacija nešto što određuje svakog pojedinca? I tako dalje, i tako dalje. Većina tih štetnih uvjerenja (onih koja štete pojedincu i drugim ljudima) najčešće su vještačka, došla od nekog autoriteta koji je preko njih nastojao ostvariti neki vid kontrole ili moći. Bilo da se radi o novcu, političkom sistemu, religiji, naciji - bilo čemu.

Da su ljudi sretni i da svijetom sija sjaj osmijeha, a ne sjaj eksplozija i ispaljenih raketa, rekao bih da ovo nije toliko važna tema i da se mi ipak možemo zadovoljiti hljebom i zabavom. Ali pošto mi se čini da situacija nije baš takva, onda je vrijeme da se nekim stvarima barem posveti malo pažnje i slobodnog vremena.