Malo šire shvatanje materijalnog i duhovnog

Bilo je to negdje krajem srednje škole kad sam sve češće počeo slušati o pojmovima materijalnog i duhovnog i kad sam i sam počeo razmišljati o njima. Dva pogleda na svijet predstavljena su kao dvije sukobljene strane od koji nikako da se jedna izdvoji kao pobjednica. Kad govorimo o materijalistima uglavnom mislimo na ljude kojim je novac na prvom mjestu, ljude bez nekih moralnih vrijednosti, ljude koji zgrću bogatstvo zanemarujući kakve to posljedice ima na druge, a često i na njih same. S druge strane duhovni ljudi su oni koji slijede neki religijski put, ljudi koji vjeruju u Boga, koji ne žele novac, ne žele bogatstvo ili mu jednostavno ne predaju preveliku važnost.

Nije potrebno ići daleko da shvatimo da je ovaj pogled prilično skučen. On materijalno povezuje isključivo s novcem, a duhovnom sa službom Bogu preko neke od religija. Ali iako novac definitivno jeste nešto materijalno, a religija svakako sadrži neke duhovne elemente, pojmovi su ipak puno širi.

Pravi materijalista nije čovjek koji novac posmatra kao Boga, on čitav svijet posmatra isključivo kao fizičku formu. Smatra da je sve građeno od čvrstih tvari i da osim onog što spoznaje s pet fizičkih čula ništa drugo nije dio njegove stvarnosti. Fizička čula svakako su ključ interakcije s fizičkim svijetom; to je njihovo ograničenje i ako je čovjek fokusiran isključivo na njih, ako samo putem njih spoznaje svijet, svakako da će mu se činiti da je sve oko njega čvrsta tvar ili materija. Samim tim, zbog pogleda kojeg ima on je materijalista.

Razlog zbog kojeg se novac smatra centrom materijalizma je taj što u sistemu u kojem je čovječanstvo organizovano novac služi kao sredstvo pribavljanja materijalnih dobara. On obezbjeđuje hranu, krov nad glavom, omogućava putovanja i otvara vrata ka mnogim dobrima, iskustvima i slobodama. Sve ovo ustvari ima za cilj čovjekovo tijelo održati na životu i produžiti njegov životni vijek. Tijelo je također fizička stvar i materijalista smatra da je on svoje tijelo i ništa više od toga. Samim tim, opstanak tijela povezuje s opstankom sebe, a novac mu tu itekako može poslužiti.

Dakle, poveznica s novcem je opravdana, ali ipak se ne može reći da je materijalizam ljubav ili šelja za novcem. Naravno, za to je potrebno malo proširiti pogled i postati svjestan ljudskog ponašanja, vrijednosti koje njegujemo i stavova koji određuju naša djela.

Slično važi i za duhovnost o kojoj uglavnom pričaju ljudi koji se povezuju s religijama ili ih na neki način praktikuju. Osim što ona za većinu ljudi predstavlja nešto suprotno materijalizmu (novcu), predstavlja i Boga, kao i njegov sistem pravila života koji se smatra moralom.

Međutim, prevezivanje duhovnosti isključivo s vjerovanjem u Boga i življenjem po njegovim pravilima, također je vrlo skučen pristup. Duhovnost predstavlja svijest o tome da ono što spoznajemo fizičkim čulima nije sve što postoji, što su naučnici poput Tesle govorili još odavno. Ipak, to nešto nije samo nekakvo božansko biće kako ga predstavljaju religije, nego čitav spektar stvari koje vrlo teško možemo i pojmiti. Od naše povezanosti s drugim ljudima, svijetom oko nas, drugih svjetova, dimenzija, čak i nas samih, našeg nefizičkog dijela koji ustvari i čini ono što mi jesmo. Ukratko, duhovan pogled podrazumijeva da je svijet puno više od materije i nije rezervisan isključivo za religiju; duhovnim svijetom se bavi i nauka, i to prilično uspješno, treba dodati.

Razlog zašto religije nisu istinski sinonim za duhovnost je taj što Boga kao biće stavljaju u centar, a sve drugo, spoznaju pravog ja, poveznicu sa svijetom putem nefizičkih sila, razumijevanje drugih svjetova, energije i ostalih nefizičkih elemenata svode na demonske sile od kojih treba zazirati. Iako takozvane demonske sile sigurno čine jedan dio tog duhovnog svijeta, isto tako ga čine i druge sfere koje bi čovjeku pomogle da živi ispunjeniji život i da ga bolje razumije.

U sistemu kojeg podjele među ljudima drže na nogama, podjela na sliku svijeta uopšte ne iznenađuje. U takvim uslovima uvijek postoji prilika za stvaranjem neprijateljstva dok se istovremeno ujedinjenje otežava. Osim toga, kad imamo dvije strogo podijeljene strane (najčešće oblikovane lažnim ili limitiranim znanjem), nemoguće je doći do istine ako ona leži negdje između njih, što uglavnom jeste slučaj. Nemoguće je jer i jedni i drugi tvrdoglavo žele dokazati da su u pravu. Međutim, uspjeh nije u tome da se odabere strana nego da se spozna da je svijet puno više od onog što se danas najčešće smatra duhovnim i materijalnim.

U naslovu sam naveo kako je ovo ‘malo širi’ pogled na materijalno i duhovno. Uradio sam to svjestan da je pojam stvarnosti (onoga što doživljavamo) složen i dubok i da postoji još toliko toga što se treba otkriti i spoznati. S fizičkim ili materijalnim svijetom je lako, njega smo prilično proučili i možemo reći da ga dobro razumijemo, ali šta ćemo s onih 99% kojeg naša fizička čula ne mogu dokučiti? Duhovni svijet krije tajne, ali i odgovore na sva pitanja koja imamo, ali da bi se došlo do tih odgovora treba prvo naučiti postaviti pitanje i primiti odgovor preko duhovnih čula. Ako ta čula negiramo ili njihovo korištenje smatramo nekakvim demonskim poslom, onda sasvim sigurno nećemo doživjeti neko značajno proširenje svijesti i razumijevanje duhovnog svijeta, ali i duhovne strane nas kao bića - onoga ko mi ustvari jesmo.

Umjesto da se bavimo ustaljenim idejama materijalizma i duhovnosti trudeći se da dokažemo ispravnost jednog ili drugog, ne bi bilo loše snagu uložiti u razumijevanje života u generalnom smislu. Života koji je, kako nam se čini, i fizički i duhovni.