Novela, Bosna, historija i ostalo

Pisanjem sam se aktivno počeo baviti 2014. godine kad sam se obavezao da ću pisati svaki dan dok ne završim prvu priču. Ta priča bila je smještena u svijet Ratova kraljeva, a odmah nakon nje posvetio sam se pisanju romana, jednog za drugim, u istom serijalu. Danas, devet godina poslije, napokon u rukama držim primjerke knjige koja će ljudima omogućiti da prožive dio avantura o kojim pišem. Ta knjiga ne nosi naziv Ratovi kraljeva, niti spada u žanr epske fantastike, a nije čak ni roman. To je historijska novela Pletenice hrabrosti čija je radnja smještena u period srednjovjekovne Bosne, u dane pada velikog grada pod osmansku vlast.

HISTORIJA UMJESTO FANTASTIKE

Prvi cilj u početnim danima pisanja bio mi je da Ratove kraljeva pretvorim u djelo koje će ljudima omogućiti da prožive tu avanturu. Nisu me interesovali drugi žanrovi ni druge priče. Taj svijet najbliže bi se mogao opisati kao srednjovjekovna fantastika na koji su me inspirisale knjige, filmovi i video igre smještene u slične univerzume. Usput, zbog nemogućnosti da dođem do knjiga iz žanra fantastike, zadovoljavao sam se historijskom fikcijom, posebno onom koja se bavila periodima srednjeg vijeka i ranije. U tom sam žanru pronašao dosta inspiracije zbog sličnosti sa svijetom o kojem sam već pisao.

Okušati se u pisanju historijske fikcije zbog tog iskustva nije izgledalo strašno. Štaviše, izgledalo je vrlo poznato. Učinjena mi je bila usluga jer nisam morao stvarati svoj svijet, kraljeve, sukobe i gradove. Trebao sam samo dovoljno istražiti i smjestiti svoju priču u već postojeći univerzum.

TUĐE NAM JE POZNATIJE

Ne sjećam se svih razloga koji su me podstakli da pišem Pletenice hrabrosti. U trenutku pisanja nisam ni razmišljao da je ponudim nekom izdavaču dok ne napišem još koju novelu i sve ih spakujem u jednu knjigu. Ipak, znam da mi se javila želja da doprinesem promociji domaće historije u moru sadržaja inspirisanog prošlošću drugih zemalja.

Narod bivše Jugoslavije navikao je da na sebe gleda kao na manje zanimljive i manje važne ljude od onih na zapadu. Zbog toga nije ni čudo što se sve domaće sklanja po strani kako bi se otvorio prostor za strano. Jasno je da se ne možemo mjeriti s promotivnim mogućnostima Holivuda, ali s druge strane čini mi se da se ne ulaže ni puno truda s naše strane. Puno lakše sam nailazio na romane koji se bave prošlošću drugih zemalja nego onih koji se tiču naše prošlosti. Ako se i tiču, rijetko idu dalje od vijeka ili dva u prošlost. Ne želim reći da takvih djela nema, ali očigledno ih nema dovoljno ili se ne radi dovoljno na njihovom promociji.

U svakom slučaju, želio sam dati svoj doprinos i pokazati da zanimljiva priča s dozom akcije nije nužno rezervisana za djela Julija Cezara, Napoleona, Vikinga ili drevnog Egipta. Dobra priča ne ovisi o historijskom periodu i zbog toga ne trebamo biti ograničeni. Ni pisci, ni čitaoci.

‘HISTORIJA JE UČITELJICA ŽIVOTA’

…jedna od najstarijih poslovica koju sam čuo u školi, ali tek do skoro nisam shvatao koliko istine u njoj ima. Tek kad sam počeo proučavati događaje u svijetu i obraćati pažnju na princip kojim se živi i kojim se upravlja ljudskim životima vidio sam koliko se ustvari ista priča ponavlja stotinama, čak i hiljadama godina unazad. Ljudi nikako da nauče, nikako da vide da vječitu težnju sreći, zdravlju, ljubavi i ispunjenosti pokušavaju ispuniti uperujući prstom u druge, ističući razlike, šireći neprijateljstvo i slušajući vođe.

Nije cilj ove novele promijeniti svijet, doprijeti do dubine ljudske duše i usaditi neku novu ideju, ni ponuditi nešto što niko dosad nije ponudio. Svaki čovjek ima sve što mu je potrebno da svoj život učini boljim i samim tim doprinese boljem društvu. Ono što mu ponekad treba da se pokrene je inspiracija. Možda će proživljavajući Miličinu avanturu osjetiti potrebu da više istraži prošlost ili međuljudske odnose. Isto kao što su mene romani o Cezaru i Vikinzima podstakli da istražujem, gurajući me naprijed prema stvaranju Pletenica hrabrosti.

NOVELA UMJESTO ROMANA

Već sam rekao da sam prvo počeo pisati priču, a zatim prešao na romane. Napisao sam ih desetak u tom periodu učenja što je stvorilo naviku za dužim i kompleksnijim avanturama. Nedostatak romana je što se ne može završiti brzo, a ja sam želio raditi i na takvim projektima. Pokušao sam ponovo s pričama, ali to nije bilo to. Niti je bilo zanimljivo, niti sam znao kako im pristupiti. Zbog toga sam se odlučio na novelu, kao formu dužu od priče, a kraću od romana.

Pisanje Pletenica hrabrosti je ustvari bio test koji se na kraju završio puno uspješnije nego što sam se nadao.

ŽENA U SREDNJEM VIJEKU

Ne znam šta me podstaklo da za protagonistu odaberem ženu, ali drago mi je zbog tog izbora. Tek nakon što sam napisao novelu, shvatio sam da me na neki način inspiriše junakinja koja nastoji iskočiti iz kalupa u koji ju je društvo smjestilo. To je nešto s čim se nosi svaki pojedinac u modernom vremenu. Od svakog se nešto očekuje bazirano na ekonomskom statusu, obrazovanju, godinama, mjestu življenja i naravno polu.

Svima nam je jasno da je u materijalističkom i patrijarhalnom svijetu u kojem se živi žena zbog svoje prirode na jakom udaru. Tako je bilo i prije. Milica je zbog mladosti i pola također na udaru. Njene se sposobnosti umanjuju zbog predrasuda, ali ona ima način da druge uvjeri u istinu. Je li to pravi način da se nosimo s ovim stvarima? To je složeno pitanje, ali sigurno da bismo se svi trebali zapitati kako se u našoj svakodnevnici nosimo s pritiscima i nastojanju društva da nas svrsta u kategoriju i pred nas stavi očekivanja koja se kose s našom vizijom života.

KAKO ISKUSITI AVANTURU

Vrlo sam sretan što sam u prilici pružiti ljudima priliku da na pravi način iskuse avanture o kojim pišem. Nažalost, broj primjeraka novele Pletenice hrabrosti nije velik pa ako vas knjiga interesuje i htjeli biste je pročitati, moraćete biti brzi. Možete mi se javiti preko društvenih mreža (Instagram i Facebook) i naručiti knjigu po cijeni od 10 KM. Zasad je prodaja ograničena na prostor Bosne i Hercegovine.