Šta je magija

Kakav god pogled na svijet i njegovu prirodu imali, složićemo se da on djeluje po nekakvim zakonima. Ti prirodni zakoni su nešto što je oduvijek postojalo, što se ne mijenja i protiv kojih se ne može. Među te zakone mogli bismo reći da spada i konačnost ovozemaljskog života gdje je smrt neizbježna. Isto važi i za potrebu za konzumiranjem hrane i vode kao i za ciklus godišnjih doba.

Kad se pojavi nešto što prkosi tim zakonima, koristimo termin natprirodno. Natprirodne pojave su pojave koje se ne mogu objasniti prirodnim zakonima, tačnije odudaraju od njih i onoga što nauka dokazuje. I tu se javlja zanimljivo pitanje: Odakle nama ideja da smo shvatili i upoznali sve prirodne zakone?

Nauka nas danas pokušava uvjeriti kako se osnove o prirodi stvarnosti ili svijetu u kojem živimo manje-više znaju. Ali to govorimo mi, ljudi koji nemamo normalna objašnjenja za gomilu stvari koje nam se dešavaju. Mi smatramo da znamo tačno šta je moguće i nemoguće, a onda se pojavi nekakav neidentifikovani leteći objekat (NLO) koji se igra s našim shvatanjem svijeta pokazujući nam koliko ustvari ne znamo.

Magijom danas nazivamo sposobnost da djelujemo na događaje ili pojave putem nekih natprirodnih moći ili sposobnosti. Dakle, putem sposobnosti koje odudaraju od poznatih zakona, tačnije, putem sposobnosti za koje nemamo objašnjenja.

Iz svega ovoga slijedi da ustvari ništa u suštini nije natprirodno niti odudara od zakona. Od prirodnih zakona se najvjerovatnije ne može odudarati, ali naš problem leži u tome što znamo malo, a mislimo da znamo sve, pa sve ono što ne znamo smatramo natprirodnim.

Smijemo se drevnim kulturama i civilizacijama kad govorimo o njihovim mitologijama i tumačenjima događaja, a ne gledamo kako se mi danas ponašamo. U suštini, ponašamo se isto samo što koristimo druge termine. Kad se govori o natprirodnom, neki od nas grade teorije dok drugi to nazivaju glupošću i okreću leđa. Rekao bih da nismo puno odmakli, a u nekim situacijama čak smo se i unazadili.

Moderno društvo je limitirano materijalizmom. Jednim krupnim dijelom za to je krivo popularisanje nauke koja je također limitirana na isti način. Polja nauke koja se bave temama koje ispituju svijet iznad onog kojeg možemo spoznati fizičkim čulima nisu baš popularna i na njih je vrlo teško naletjeti. Ali kad se svjesno traže teme i objašnjenja, onda ipak nalazimo dosta podataka.

Limitranost materijalnim ili fizičkim svijetom sprječava čovjeka da spozna punu sliku sebe i svijeta, tačnije stvarnosti koju živi. Jer jasno je da svijet nije samo ono što se može vidjeti, čuti, dodirnuti, namirisati i okusiti. Veliki umovi su to oduvijek govorili, poput Tesle za kojeg smo svi čuli i koji većini ljudi predstavlja sinonim za električnu energiju, ali isti taj čovjek se bavio i nefizičkim sferama zbog čega i jeste bio u stanju činiti čuda. Postoji i jedan njegov poznati citat koji kaže:

Ako se žele razumjeti tajne svemira, potrebno je razmišljati u smislu energije, frekvencije i vibracije.

Dakle, potrebno je zaći u jedno nepoznatno polje. Polje koje je za mnoge ljude nešto potpuno apstraktno i nezamislivo. Jer čim se danas počne pričati o energiji ili vibraciji, ljudi odmahuju rukama, kako zbog neznanja, tako i zbog uvjerenja da su to nekakve vradžbine ili besmislice propalih naučnika.

Ignorisanjem nefizičkih sfera svijeta i nas samih je isto kao kad ne bismo bili svjesni da imamo noge. Kakav bi nam tad život bio? Imamo noge, ali pojma nemamo za to pa nam nije ni na kraj pameti da ih na neki način upotrijebimo. To ne znači da čovjek mora biti religiozan jer religija je samo praksa koja može čovjeku pomoći da ostane u dodiru sa svojim duhovnim dijelom. To može činiti bilo koja praksa koja jača to, takozvano, šesto čulo.

Za neke ljude šesto čulo predstavlja samo naziv za čitav niz duhovnih čula, ali nama je danas izgleda i ovo jedno previše. U svakom slučaju, teško je definisati ta duhovna čula, a najbliže što sam ja u stanju je da ih povežem s osjećajima koji se javljaju i nose nam nekakvu informaciju. To je onaj osjećaj koji nam govori da nešto jednostavno moramo udariti, da trebamo donijeti nekakvu odluku, da je neki put loš ili da neko misli o nama. To je ono što zovemo intuicijom. S obzirom da se današnji čovjek na razne načine otupljuje i udaljava od emocija idejama kako su to odlike slabosti, on se udaljava i od duhovnih čula, a samim tim i od onog suštinskog dijela sebe. Jer čovjek nije tijelo, on je ono što živi u tijelu.

Kao i za mnoge druge stvari, za razumijevanje života i onoga što je moguće i nemoguće, potrebno je vjere. Vjera je također jedna nevidljiva sila koja nas spaja sa svijetom oko nas i s onim ko mi istinski jesmo. Kad bismo se digli malo iznad materijalnog, kad bismo svijet posmatrali kao materiju prožetu moćnim silama koje djeluju po prirodnim zakonima koje mi tek trebamo otkriti, otvorile bi se neke nove mogućnosti. Ono nemoguće postalo bi moguće. Život ne bi morao biti patnja i mogao bi lako postati užitak. Ljubav ne bi bila luksuz nego prirodno stanje.

Za neke stvari, poput ljubavi koja je iz ove perspektive vjerovatno najveća magija u svemiru, potrebno je zatvoriti oči i vidjeti bolje.