Omonepolis (u pripremi)

Omonepolis je grad-država koju su osnovali bogati kriminalci i učinili da dobije nadimak materijalistički raj, jer je luskuz bio dostupan svakome. U takvom mjestu najbolje su se pronašle propalice i bjegunci iz različitih država koji su u Omonepolisu dobijali novu šansu kao političari, policajci, biznismeni. Najveći broj stanovnika činili su mladi željni luksuza, skupih automobila, vila i noćnih provoda. Svi su oni otišli u novoosnovanu državu s ciljem da pronađu sreću, ali su vrlo brzo shvatili da ona ne živi na tom mjestu.

Reklo bi se da je Omonepolis nastao slučajno. Ideja je naizgled došla spontano, čak se ne mogu sjetiti ni nekog podsticaja koji je doveo do nje. Ne vjerujem u slučajnosti pa tako ne vjerujem ni da je Omonepolis došao tek tako. Iako u vrijeme pisanja romana nisam istraživao teme ljudske prirode, stvarnosti, sistema i organizacije društva, započeo sam rad na nečemu što će mi tek nekoliko godina poslije otkriti svoj pravi smisao. Tek sad, istražujući ove teme, shvatio sam da Omonepolis ide ruku pod ruku s mojim istraživanjima. Zbog toga mogu reći da na romanu još uvijek radim.

Da li neki vid utopije stvarno može postojati? Pogrešno je reći ne ako se nismo ni odvažili probati tako nešto. Svako od nas vjerovatno ima neke ideje koje bi unaprijedile funkcionisanje države ili neke druge forme organizacije društva. Neke bi se urušile na prvi pokušaj prakse, druge bi opstale da bi kasnije u svom razvoju doživjele propast ili se razvile u nešto puno veće. Tako je i predsjednik Omonepolisa kao diktator došao na ideju da ljudima pruži nešto što im niko ranije nije pružio i da stvori rajsku državu.

Cilj Omonepolisa nije prikazati kako bi svijet trebao izgledati. Cilj je pokazati nešto novo. Čovjek živi u dobro poznatoj kutiji. Sve izvan nje naziva nemogućim, lošim ili opasnim samo zato što mu je nepoznato. Ali nepoznato ne znači nužno i negativno. Omonepolis iskače iz te kutije i pokazuje nešto drugačije. Nešto što nam može pomoći da razvalimo kutiju i zapitamo se u kakvom bismo svijetu željeli ili ne bismo željeli živjeti.