Svi imamo talenat

Svi smo nekad čuli komentar da neke ljude ‘Bog ni za šta nije stvorio’, što znači da ne znaju raditi ništa ili sve što probaju završi loše. Za takvu osobu reklo bi se da nema dara ili talenta. Tako se kaže, ali malo se ko zapita ima li to stvarno smisla. Da li se uopšte može roditi čovjek bez nekakvog talenta?

To ovisi dosta o tome kako posmatramo svijet i nas. Ako vjerujemo da smo puki proizvod evolucije, onda se može desiti da jednostavno nismo dovoljno dobri za ovaj život, u ovom slučaju da nemamo nikakve talente i ništa ne znamo raditi pa ćemo zato i umrijeti ostavljajući prostor onim boljim. Međutim, ako smatramo da čovjek ipak odnekud dolazi, da on nije samo fizičko tijelo i da na ovaj svijet sa sobom donesi neke vrijednosti i vrline, onda je priča drugačija. U tom slučaju, zašto bi neko došao ‘praznih ruku’?

Šta su talenti i strasti u kontekstu ovog teksta

Talenti bi se mogli definisati na više načina, ali u ovom tekstu koristiću tu riječ za predispozicije koje osoba posjeduje za obavljanje neke radnje. Čak i taj pristup je prilično širok, ali zadovoljiće potrebe teme. Ako je neko talentovan za umjetnost to znači da ima dobre predispozocije da se bavi onim što mi danas smatramo umjetnošću. Možda je dobar slikar, možda kipar, možda dobro crta ili je vješt u grafičkom dizajnu. Možda je u stanju napraviti realistične oblike od gline, a isto tako odlično svira ili zna pjevati, a možda čak i pisati.

Talentom se, na primjer, može nazvati i čovjekova sposobnost za komunikaciju s ljudima. Ne moramo tačno znati šta to podrazumijeva, ali važno je da osoba uvijek nekako uspostavlja dobar odnos s drugima. Ni sama ne zna kako, niti se trudi, ali jednostavno u tome uspijeva. Isto se može odnositi na bavljenje sportom, kuhanje, razumijevanje društvenih problema, uzgajanje voća, odgajanje djece itd.

Za sličnu stvar koristimo i riječ dar. Kad neko ima dar za nešto, znači da ima predispozicije da to nešto obavlja dobro. Da se isti čovjek rodi u nekom drugom vremenu, recimo sad i prije dvije hiljade godina u nekakvoj džungli, on svejedno može posjedovati isti talenat, ali će se on manifestovati na drugačiji način. Neko ko je danas programer, bez moderne tehnologije to ne bi mogao biti, ali bi svoje vještine rješavanja problema i logičkog razmišljanja mogao upotrijebiti u neke druge svrhe. Talenat je nešto poput znanja koje se u različitim prilikama i situacijama može iskoristiti na različite načine i po pravilu ih je više od jednog.

Upravo ta kombinacija znanja doprinosi čovjekovoj unikatnosti. Znanja i predispozicije koje posjeduje nisu direktno povezane s aktivnostima kojima se bavi, kao što se često misli. Mislimo da neko ko je talentovan za gimnastiku ne bi svoje sposobnosti mogao iskoristiti u neke druge svrhe. Naravno da bi. Vjerovatno u slične svrhe, ali svakako ne bi bio paralizovan jer ne postoji aktivnost za koju je predodređen. Čak postaje i smiješno vjerovati da se neko rodio samo za dati posao i ako se taj posao ukine, čovjek se može smatrati beskorisnim. Ne. Rodio se za štošta drugog, ali dar kojeg posjeduje omogućava mu da dati posao radi lakše nego neki drugi.

Osim talenata, u tekstu ću spominjati i strasti. Pod strastima smatram čovjekovu volju, želju, entuzijazam, inspiraciju i ljubav prema nekoj aktivnosti. Često su strasti usmjerene prema aktivnostima kroz koje se ispoljava talenat. Ne mora svaki talenat biti praćen strašću, ali koliko sam dosad primijetio strast je uvijek usmjerena prema barem jednom od talenata. Termin strast se danas često koristi upravo za opis ovakvih stvari. Slijedi svoju strast, što znači radi ono što voliš i kreći se u tom smjeru.

Sad kad se zna šta je šta, da vidimo postoje li ljudi koji dođu na ovaj svijet bez talenata i strasti.

Aktivnost kao prirodan segment života

Rad je tema o kojoj imam štošta reći i to zahtijeva tekst za sebe, ali ovdje ću se dotaći osnovnih ideja u nekoliko crta. Rad je ustvari jedna vrsta aktivnosti koju danas gledamo kroz prizmu sistema, što znači da on mora doprinositi sistemu, a često zauzvrat vraća novac. Međutim, po prirodi čovjekova je aktivnost puno šira od granica i pravila sistema. Čovjek, ako je zdrav na svim poljima, jednostavno mora biti aktivan. Isto kao što mora disati ili srce mora kucati da bi se uopšte živjelo. Sputavanje aktivnosti možda neće čovjeka ubiti na mjestu kao prestanak rada pluća ili srca, ali će s vremenom doprinijeti njegovoj smrti. Jer kroz različite aktivnosti čovjek izražava sebe, što je jedna od svrha života. Čovjek ne radi stvari zato što mora, nego zato što je to dio njegove prirode.

Ako to povežemo sa strastima i talentima dobićemo puno jasniju sliku. Imamo talente kao predispozicije da neke stvari radimo vrlo dobro (iako ih ne moramo voljeti) i imamo strasti koje su uglavnom povezane s talentima kao emotivni pokretač da se bavimo datim aktivnostima. Samim tim ispunjavamo životnu svrhu RADEĆI nešto.

Zamislimo da čovjeku istinski nedostaje, recimo, strast. Bez strasti prema bilo čemu, čovjek može raditi stvari, može čak biti i dobar u njima, ali neće osjećati nikavo ispunjenje. Biće to prazan rad, aktivnost koja isključivo umara i možda donosi nekakve beneficije u materijalnom svijetu. Nedodovljno da se živi sretan i dugovječan život.

Ako bi se rodio bez talenata, ništa ne bi mogao raditi kako treba i konstantan neuspjeh bi ga sprječavao da obavlja svoju svrhu. Ovdje moram naglasiti jednu stvar. Neko će možda reći kako radom i trudom čovjek može nadomjestiti talenat pa mu on i ne treba. To se često odnosi na sportiste koji su navodno loši ili nemaju talenta, ali su vrijedno radili pa su postali nešto. U prvom redu, ti sportisti uopšte nisu loši u svom pozivu ako ih gledamo kao ljudska bića. Oni su možda lošiji od svojih konkurenata, ali sama činjenica da su u stanju baviti se tim sportom, govori mnogo i sigurno su u toj profesiji najbolji od svih koje su probali. Jer kao što sam rekao, talenat predstavlja predispozicije za nešto, ne nužno predodređenost da se bude savršen u datoj aktivnosti.

S treće strane, kad čovjeku ne bi bilo prirodno da radi, kako bi se izrazio? Kakav bi mu život bio? Sjedenje i gledanje televizije? A odakle čovječanstvu uopšte televizija? Nije li je neko morao prvo radom izmisliti i napraviti? Teško je uopšte zamisliti čovjeka bez da ga se ne poveže s nekom vrstom rada.

Problem, dakle, ne leži u tome da su neki ljudi osakaćeni talenata i strasti. Problem leži u tome što oni vjeruju da su osakaćeni. Nisu, samo još uvijek ne znaju u čemu su dobri ili šta vole raditi. A ko ih može kriviti s obzirom na nivo indoktrinacije i programiranja kojem je svaki pojedinac izložen još i prije nego se rodi, kako kaže dr. Brus Lipton?

Moderna ideja o netalentovanom čovjeku

Slušajući druge ljude kako pričaju o sebi i drugima, shvatio sam da uglavnom imaju stav da je talenat nešto rezervisano samo za posebne ljude, one rođene pod sretnom zvijezdom. Ostali nesretnici ne treba da kukaju zbog toga nego da jednostavno prihvate činjenicu da nemaju talenta pa tako moraju obavljati poslove koje niko ne želi obavljati.

Moram spomenuti i da je u današnjem sistemu čovjek prisiljen razmišljati o finansijama koje uveliko diktiraju aktivnosti kojim će se baviti u slobodno vrijeme, ali ne govorim ovdje o tome da svaki čovjek treba da radi posao za koji je talentovan (iako bi to svakako bilo idealno), nego da postoji finansijski faktor koji utječe na postavljanje prioriteta. Međutim, nije problem ako je čovjek svjestan svojih talenata pa onda svejedno odabere neko drugo zanimanje. Problem je ako misli da nema dara ni za šta.

Mnogi od tih koji žive u laži da su netalentovani, kad bi otkrili svoj dar, sigurno bi mu posvetili više vremena, a vjerujem da bi ga većina na kraju pretvorila u profesiju. Dakle, ovdje govorim o svijesti da ne postoji čovjek koji nema dar. Jer ako čovjek povjeruje u ovu laž, ne samo da će njegovi snovi ostati neiskorišteni, nego će i čitav život raditi ono što mu stvara stres, premor i frustraciju. Niko to ne zaslužuje, iako se promoviše kao normalno. Niko ne zaslužuje živjeti kao kotač u nekakvoj parazitskoj mašini čija je glavna svrha samoodrživost. Međutim, ako ljudi vjeruju da ne znaju za bolje, prihvatiće to zbog beneficija koje omogućavaju puko preživljavanje.

Osim što danas dosta ljudi vjeruje da su netalentovani, vjeruju i da ne posjeduju nikakve strasti prema određenim aktivnostima. Čak i ako je negdje otkriju, ona se uguši prevelikim intenzitetom rada, predugim radom ili sličnim nehumanim tretiranjem zajedničkim za čitavu planetu, a posebno za prostor Balkana.

Materijalista treba dokaz

Moderan čovjek često ne vjeruje ničemu što ne može vidjeti. Dokaz da svi imamo talente i strasti (osim ako naš razvoj nije sputan) ne može se vidjeti, ali se može spoznati na drugačije načine. Jedina razlika između ljudi koji su svjesni i onih koji nisu svjesni svog dara leži u otkrivanju tih darova. Neko ih je otkrio ranije i lakše, nekom je trebalo duže i bilo mu je teže. Onaj ko tvrdi da nije talentovan, navjerovatnije nije probao dovoljno stvari pa da se uvjeri da griješi. Ne mislim da čovjek mora postati profesionalni teniser da bi provjerio je li tenis za njega. Tome i služi strast jer sama pomisao na neki rad ili aktivnost može u pojedincu razbuktati emocije uzbuđenja i želje da su u nju upusti. Nekad će to biti samo privremeno, a nekad će se ispostaviti istinskom ljubavi kojoj vrijedi posvetiti pažnju.

Još jedna bitna stvar kod strasti je što čovjek misli da će svoju životnu strast, onu od koje će napraviti karijeru i kojom će se baviti čitav život, pronaći odmah iz prve. Po svom skromnom iskustvu shvatio sam da strasti mogu biti samo privremene, ali ni slučajno beznačajne. One predstavljaju korake koji nas vode kroz ispunjen život. U različitim periodima života želio sam biti košarkaš, teniser, fizičar, slikar, grafički dizajner - prema svim tim aktivnostima osjećao sam privlačnost i želju da ih obavljam, a mogu reći i da mi je dobro išlo.

Na kraju su se ispostavile samo kao stepenice spoznaje i kvalitetnog iskustva koje mi služi danas. Iako ni prema čemu nisam osjećao ono što danas osjećam prema pisanju, svjestan sam da se možda i to u nekom trenutku promijeni, tačnije, preobrazi u nešto drugo. I onda, jednog dana kad pogledam nazad, prije nego što kažem da sam se bavio svim i svačim, reći ću da sam živio život.

Za kraj…

Suština svega je da ovim tekstom želim poslati poruku svima koji se smatraju netalentovanim. U svijetu u kojem živimo pretrpani smo raznoraznim glupostima koje najčešće samo stvaraju stres i brigu. Stvari koje ne biraju godine. Tako ni ova poruka ne bira godine. Ako imate deset, dvadeset, pedeset ili osamdeset godina i dalje ste živi, što znači da žive i talenti. Da, talenti. Više njih. Ako za sebe mogu reći da imam više talenata, zašto bi drugi ljudi bili limitirani na jedan? Puno ih je i ne kriju se tako daleko kako se u prvi mah čini.

Talenat se ne određuje poređenjem s drugim ljudima, nego poređenjem jedne aktivnosti s drugom. Ova promjena percepcije sigurno bi mnogim pomogla da se odvaže za sebe reći da imaju dar za nešto i da se nakon toga upuste u tu aktivnost. Strast negdje mora ležati i jedino što čovjek treba uraditi je pitati se u čemu uživa. Strast možda neće ležati u odgovoru, ali će sigurno biti negdje u blizini. Koliko god vremena bila teška, svijest o tome da postoj rad u kojem možemo istinski uživati barem ih malo može olakšati.