Zašto se bavim ovim temama

Od početka ove godine (2022) objavljivao sam tekstove na različite teme, ali se sve one na neki način tiču života i pogleda na svijet iz jedne drugačije, nepopularne perspektive. Čak i prije toga, slične teme su me privlačile i motivisale da istražujem i postavljam pitanja. Ovaj tekst pišem da odgovorim sebi, ali i svima drugima zbog čega se bavim ovim temama.

Život se mora znati živjeti

Svako od nas živi. Duboko vjerujem da naše ja čini jedan dio u nefizičkoj sferi koji je vrlo dobro svjestan onog ko smo mi i šta je svijet. Dio koji i prije našeg rođenja bira da bude rođen. Ipak, nakon rođenja osjećamo se da počinjemo od nule. Učimo mnoštvo stvari i što je najvažnije nastojimo upoznati sebe jer je jasno da u samom početku nemamo pojma o tome ko je čovjek i ko smo mi. Negdje sam pročitao interesantnu stvar koja kaže da čovjek čak nema izbor da ne živi jer ne može svjesno obustaviti rad srca ili pluća, ne može reći svom tijelu da istog trena umre itd. Ako želi obustaviti život, čovjek se mora ‘potruditi’, a čak i tad na putu mu stoji strah od smrti. To nam govori da je čovjek ustvari ‘predviđen’ da živi, čega sam se dotakao u tekstu o ljudskoj prirodi.

S obzriom da čovjek mora živjeti, u društvu vlada mišljenje kako samim tim život nije nikakvo umijeće, da živjeti zna svako i da se u tom smjeru nikakav trud ne treba ulagati. Međutim, to je očigledno daleko od istine. Da nije, živjeli bismo s puno manje stresa i straha, a s puno više ljubavi, smijeha, radosti i želje za životom. Nešto slično je u knjizi Čovjek za sebe rekao i Erih From, njemački psiholog i filozof.

Upravo zato što svako na neki način živi, smatra se da je život stvar u kojoj svako važi kao ekspert.

Kad čovjek spozna da se živjeti treba znati, otvaraju se brojne nove mogućnost. Otvaraju se mogućnosti za rješenja problema i dosta toga nemogućeg postaje moguće. Jer sve što treba uraditi jeste naučiti živjeti. Svako ima tu sposobnost jer inače ne bi ni bio rođen, ali to nam je teško prihvatiti jer živimo u društvu gdje se govori da potencijal nije jednak i da su neki ljudi jednostavno nesretni jer ‘nisu ni zašta’ ili ne znaju ništa raditi. O toj gluposti ovdje neću trošiti riječi.

Svjestan da život nekad ne ide onako kako želim, da mi se dešavaju stvari koje ne želim, da postoje snovi koje želim ostvariti, iskustva koja želim iskusiti itd., odlučio sam naučiti živjeti. Ili barem zakoračiti tom stazom pa dokle stignem.

Za takav poduhvat potrebno je otvoriti um za nove informacije. Tu potraga počinje.

Težnja prema istini

Više puta sam spominjao kako se čovjek u modernom vremenu obasipa raznoraznim informacijama u tolikoj mjeri da odgovore ne mora tražiti nego mu oni sami dolaze. Međutim, da li su ti odgovori tačni? Postavljanjem pitanja i usuđivanjem da zakoračimo u ‘zabranjenu’ teritoriju shvatićemo da često nisu. Ne da su nužno lažni, ali su često iskrivljeni, pogrešno interpretirani ili nepotpuni što narušava ukupnu sliku.

Informacije koje posjedujemo o nama i svijetu oko nas grade naša uvjerenja i stavove. Samim tim određuju donošenje odluka i naše ponašanje. Određuju način na koji ćemo živjeti. S ozbirom da informacije koje dobijamo ne dovode do ispunjenja svrhe, ne odgovaraju na pitanja o tome ko smo i zbog čega živimo, potrebno je da sami počnemo kopati tragajući za istinom.

Povezivanje tačkica i stvaranje smisla

Jedan od načina na koji se čovjek danas udaljava od istine jeste izolovanje problema ili teme i njeno predstavljanje van svakog konteksta. To je ono što mediji danas rade s izjavama političara. Kad čujemo šta neki političar govori, kako brine o svom narodu, kako je spreman podnijeti nekakvu žrtvu i boriti se za bolje sutra, pomislili bismo kako je to neki dobar, hrabar i pošten čovjek - pravi lider. Međutim, ako posjedujemo informacije da taj čovjek priča istu priču već deset godina, da na dnevnoj bazi izgovara po barem jednu laž i da je puno bolji glumac nego političar, onda njegova izjava u medijima zvuči potpuno drugačije. Ovo važi i za upoznavanje života.

Istraživanjem čovjeka kao bića, ali i nas samih, bogatimo se informacijama. Te informacije mijenjaju sliku svake sljedeće informacije koju steknemo i na taj način, povezivanjem tačkica, stvaramo širu sliku, stvaramo smisao i shvatamo kako stvari fukcionišu. To se dešava jer postoji kontekst, u stanju smo povezati stvari, povezati uzrok s posljedicom, pa čak i ‘predvidjeti’ nešto buduće.

S obzirom da se današnji svijet i sistem u kojem se živi bazira na manipulaciji stanovništvom i diktiranjem njihovog mišljenja i emocija, informacije nam pomažu da budemo otporni na tu štetnu magiju. Zbunjenost prosječnog čovjeka čini ga povodljivim i ranjivim, a efikasan način u borbi protiv toga je razumijevanje stvari koje čovjeka čine zbunjenim. Ako se neko pita kako doći do razumijevanja, odgovor je jednostavan. Znanjem.

Prenošenje istine putem književnosti

Na kraju svega ovoga stoji književnost. Oduvijek sam osjećao da književnost nije samo puko pričanje priče i da postoji nešto više u svemu tome. Danas imam neke odgovore koji zadovoljavaju moj pogled na svijet. Književnost služi prenošenju informacija ‘narodskim’ jezikom. Jezikom oslobođenim naučnih termina i komplikacija. Jezikom koji koristi primjer iz svakodnevnog života.

Što više obogaćujem svoje znanje o životu i postojanju, to imam više mogućnosti da obogatim likove svojih priča i romana i da čitaocu ponudim nešto vrijedno. Nije me briga da li se to naziva književnom vrijednošću i da li će ta vrijednost biti prepoznata u stručnim krugovima. Dokle god je poruka jasna i dokle god ona može služiti čitaocu, ja svoj zadatak smatram uspješnim.

Razrađujući teze za ovaj tekst, iznenadio sam sam sebe količinom i težinom razloga zbog kojih radim to što radim. Razlog nije moja težnja da se predstavim pametnim ili osobom koja je u stanju gomilu riječi staviti na papir. Razlog je u namjeri. Namjeri da istraživanjem ovih tema obogatim sebe i učinim svoj život boljim i kvalitetnijim. Na taj način, svaki moj proizvod, svaki pogled, svaki osmijeh, svaka riječ i fizički kontakt biće ojačani nečim dubljim od onog što stoji i što se primijeti na površini. Svaka moja ispričana priča imaće težinu.

To je i više nego dovoljan motiv da nastavim ovom uzbudljivom, ponekad frustrirajućom, ali svakako vrijednom i značajnom stazom.